Nije lako bubamarcu …

Moje ime je Mara Bubamara. Rođena sam u Splitu 12. Studenoga 2000. godine. Moji roditelji zovu se Kata i Joško Bubamara, braće ni sestara nemam i mogu vam reći da mi je odlično jer imam sve što poželim.

Prvih nekoliko godina svoga života provela sam na raskošnoj livadi u Solinu. Tamo sam izgovorila prve riječi i prvi put poletjela. Godina 2004. bila je velika prekretnica u mome životu. Preselila sam se u Zagreb gdje sam započela svoje školovanje u desetogodišnjoj školi bubamara u opredjeljenju za mlade novinare. U početku je to bilo vrlo stresno razdoblje moga života jer jednostavno nisam voljela školu. Deset godina poslije svoje sam školovanje privela kraju i dobila diplomu novinarke. U početcima nisam htjela raditi jer sam više voljela provoditi vrijeme s mojim prijateljima. Jednostavno, bilo smo lijene bubamare neradnice. Svakoga dana odlazili smo u mjesni kafić koji se nalazio u jednom stablu pored mog novog mjesta stanovanja, Zrinjevca. Te neradničke godine obilježila su i česta putovanja Hrvatskom, ali i svijetom. Takav način života iscrpio je moju ušteđevinu. Morala sam početi raditi i privređivati za život, a to je
zahtijevalo i ponovno preseljenje, i to u Split. Počela sam raditi u jednoj novinarskoj redakciji imena Slobodna bubamara. Pisala sam o raznim aktualnim društvenim temama kao što su moda, politika, a našao se tu i tamo poneki članak drukčije tematike. Punih sam šest godina izdržala u toj redakciji i iznenađujuće se proslavila. Moji članci bili su najčitaniji u cijeloj redakciji, a izdala sam i knjigu naslova „ Život jedne bubamare “. Mnoštvo me prepoznalo u književno- novinarskom svijetu, ali ja se u tome jednostavno nisam pronašla pa sam započela novo poglavlje svoga života. Počela sam se baviti politikom, uz pomoć suradnika osnovala sam
Hrvatsku političku stranku bubamara te se odlučila okušati u osvajanju Pantovčaka. Željela sam biti na čelu Republike Hrvatskih Bubamara. (Naravno, ne prave vile na Pantovčaku, već one pokraj, u stablu, za bubamare.) U slijedećih pet godina moja stranka i ja doživjeli smo politički
uspjeh, ostvarili većinu u Parlamentu pa sam se odlučila kandidirati za predsjednicu Republike (RHB). Sučeljavanja sa pčelom, pužem i leptirom prošla su izvrsno i mislim da sam pridobila većinu glasača.                     Borila sam se snažno, svom svojom moći te na kraju uspjela u svojoj zamisli. Očekivala se inauguracija. Postala sam prva predsjednica Republike Hrvatskih Bubamara.

I tako mi sada odjeću šiju najbolji kreatori, frizuru mi rade najbolji frizeri, imam osobnoga vozača i osiguranje od desetak najjačih pčela, leptira, bubamara i puževa te mnoštvo suradnika koji brinu o svemu pa više nemam vremena ni pisat ovaj tekst. Za dodatna pitanja ili
nejasnoće možete se obratiti mome uredu, stojimo vam na raspolaganju.

Ivan Gudelj, 1.F