<\/p>\n\n\n\n
NAPISALA: Lucija Jadre\u0161i\u0107, 1.c<\/p>\n\n\n\n
Vi\u0161e od dva i pol sata trajao je tog \u010detvrtka 27.listopada 2022. spektakl rock benda The Cure u gotovo rasprodanoj zagreba\u010dkoj Areni. Glazba koju su neko\u0107 slu\u0161ali na\u0161i roditelji, a sada mnogi od nas, spojila je o\u010dito nekoliko generacija na koncertu \u2013 od prosijedih glava do onih koju su se tek upoznali s bogatom listom hitova slavnih engleskih \u201egoti\u010dara\u201c.<\/p>\n\n\n\n
Nakon predgrupe The Twilight Sad, koju sam unato\u010d dobrim kritikama propustila, na scenu se popeo Robert Smith s bendom kojeg \u010dine vrhunski i iskusni glazbeni majstori i odveo nas na dugo emocionalno putovanje – od beskrajne tuge novih, jo\u0161 neobjavljenih pjesama do veselja u hitu Friday, I’m in Love<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Koncert je zapo\u010deo s Alone<\/em>, jednom od njihovih novih stvari koje su fanovima bile uglavnom nepoznate, no ta ih \u010dinjenica nije sprije\u010dila da u\u017eivaju u bajkovitom po\u010detku gdje se ve\u0107 vidjelo da \u0107e ovo biti sasvim posebna ve\u010der. Nakon nje, atmosfera je dodatno ugrijana hitom Pictures of You<\/em> s njihovog najpoznatijeg albuma, Disintegration<\/em>, a onda se slagao red poznatijih i manje poznatih ili sasvim novih, neobjavljenih pjesama. A Robert Smith sa svoje 63 godine stajao je, kao pomalo zbunjen na stageu<\/em> i svojim glasom, jednako dirljivim kao na prvim albumima, oplakivao sve svoje i na\u0161e ljubavi i \u017eivote. Na prvom su dijelu koncerta posebno jako odjeknule Lovesong<\/em> i A Forest<\/em> koje je publika ispratila s odu\u0161evljenjem, ba\u0161 kao i zadnju u nizu, nepoznatu, ali dojmljivu Endgame<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Publika je, nakon ovakvog zavr\u0161etka, tra\u017eila jo\u0161, i dobila jo\u0161 \u2013 ne jedan nego dva bisa. Prvi, mra\u010dan, u kojem su nas ‘zakucale’ Prayers for Rain<\/em> i zadnja One Hundred Years<\/em> dodatno poja\u010dana crno-bijelim ratnim snimkama.<\/p>\n\n\n\n Stari majstor Robert Smith odlu\u010dio je ne poslati nas ku\u0107i depresivne pa je najbolje i najveselije ostavio za sam kraj. Od velikog hita Lullaby<\/em>, preko Close to Me<\/em> i In Between Days<\/em> do zadnje Boys Don’t Cry<\/em> pjevalo se u Areni iz sveg glasa. Te\u0161ko da je s koncerta itko oti\u0161ao nezadovoljan \u2013 The Cure<\/em> su priu\u0161tili sjajnu ve\u010der svima, od onih koji su ih \u010dekali desetlje\u0107ima do onih poput mene kojima je ovo bio jedan od prvih koncerata ikad.<\/p>\n\n\n\n