KORONAVIRUS ili COVID19 bolest je koja nas je prikovala za ekrane.
Napisala: Ana Marija Čović, 3.A
Koronavirus izaziva blage simptome slične gripi, poput:
- povišene tjelesne temperature
- kašlja
- otežanog disanja
- bolova u mišićima i
- umora
Sumnja na infekciju koronavirusom postavlja se u slučaju kad su zadovoljeni sljedeći kriteriji:
1. akutna respiratorna infekcija (barem jedan od sljedećih simptoma: povišena tjelesna temperatura, kašalj, kratak dah bez obzira zahtijeva li hospitalizaciju)
2. tijekom zadnjih 14 dana prije početka simptoma barem jedan od sljedećih epidemioloških kriterija:
- bliski kontakt s potvrđenim ili vjerojatnim slučajem infekcije koronavirusom ili
- boravak u zahvaćenom području
U težim slučajevima javlja se teška upala pluća, sindrom akutnog otežanog disanja, sepsa i septički šok koji mogu uzrokovati smrt pacijenta, a osobe koje boluju od kroničnih bolesti podložnije su težim oboljenjima. Napisano je na Službenoj stranici Vlade za pravodobne i točne informacije o koronavirusu.
U međuvremenu traje nastava na daljinu.
Prvi pogled. Profesorica Hrvatskoga jezika.
Mislim da nikada neću zaboraviti onaj petak 13. (znakovit datum) kada smo dobili službenu obavijest da od ponedjeljka, 16. ožujka, prelazimo na nastavu na daljinu. Panika – ta je riječ možda najbliža stanju koje je zavladalo u meni i oko mene. A danas? Ne mogu vjerovati da već više od mjesec dana provodimo nastavu na daljinu i da to zaista funkcionira.
Bilo se teško prilagoditi novim okolnostima, uspostaviti novi način komunikacije s učenicima, ovladati nekim novim informatičko-komunikacijskim znanjima i vještinama, ali ta je faza prilagodbe brzo prošla. Srećom, u tome je cijela moja zbornica imala veliku pomoć i podršku kolegica iz Aktiva informatike.
S učenicima ostvarujem komunikaciju u sustavu Loomen, gdje im šaljem materijale i zadatke. Kako bi naša suradnja bila što neposrednija, sa svakim sam razredom otvorila i grupu u aplikaciji WhatsApp, gdje im stojim na raspolaganju za sva pitanja i nejasnoće, a komuniciramo i e-poštom. Odnedavno dio sati održavam i u obliku videosastanaka. Na kraju se tehnička izvedba nastave na daljinu pokazala najmanjim problemom.
Ono što mi je bio i ostalo najveći izazov do danas zapravo je prilagodba starih i priprema novih materijala i zadataka koji će moći dostojno zamijeniti živu riječ, a ona je posebno važna u predmetu Hrvatski jezik. U neposrednoj nastavi potičem učenike da slobodno iznose svoje misli i osjećaje potaknute književnim tekstovima koje obrađujemo, da razmjenjuju iskustva i stavove te tako izgrađuju svoj svjetonazor, a nastava na daljinu ograničava nas u tome.
Ovakav oblik nastave zahtijeva velik angažman i nastavnika i učenika. Gotovo cijele dane, a nerijetko i noći provodim za računalom pripremajući materijale, zadatke, kvizove, pregledavajući domaće radove, odgovarajući na poruke učenika i pokušavajući osmisliti aktivnosti kojima ću ih motivirati.
Ministarstvo je pružilo podršku objavljujući videolekcije,među kojima mi se najkorisnijima čine one vezane uz pripremu za maturu, pa na njih ponekad usmjerim maturante, ali samo kao dodatni sadržaj. Trudim se proučiti materijale koje nude izdavačke kuće, kao što su Profil i Školska knjiga, kako bih dobila koju ideju za osmišljavanje nastave. Ipak, većinu materijala pripremam sama ili u suradnji s kolegicama iz škole, s kojima redovito razmjenjujem iskustva i koje su mi veliki oslonac.
Nije ni učenicima lako u ovakvim okolnostima, moraju uložiti veći napor, biti samostalniji i bolje organizirani, no većina se njih zaista trudi i izvršava zadatke. Ova je situacija posebno teška za maturante, što zbog neizvjesnosti i uobičajenog stresa koji im izaziva državna matura, što zbog činjenice da svoje zadnje srednjoškolske dane (koji se posebno pamte) neće dočekati u školskim klupama. Zato sam oko njih najviše angažirana. S njima često organiziram videosastanke na kojima obrađujemo složene nastavne sadržaje, a već sam im prije ponudila materijale i pitanja za ponavljanje gradiva koje se ispituje na državnoj maturi te esejske zadatke za vježbu.
Sve u svemu, dajem svoj maksimum i, sudeći po povratnim informacijama učenika, snalazim se dobro, no prostora za poboljšanje uvijek ima pa se iz dana u dan trudim usavršavati. Najteže mi pada manjak neposredne komunikacije i ona posebna atmosfera školske učionice ispunjene licima i glasovima mojih učenika
Drugi pogled. Profesorica Matematike.
Prelazak s učioničke na online nastavu, koji se dogodio doslovno preko noći, za mene je (a vjerujem i za većinu kolega nastavnika) u početku bio izvor velikog stresa, zabrinutosti i nesigurnosti.
Iako mi korištenje informacijsko-komunikacijskih tehnologija nije strano, izvođenje online nastave podrazumijevalo je ovladavanje novim znanjima i vještinama koje nisam svakodnevno koristila u učionici.
Međutim, edukacije i virtualne učionice koje sam redovito odrađivala u Loomenu jako su mi pomogle pa mi je prosljeđivanje materijala s obrađenim lekcijama i riješenim zadacima, prezentacija, radnih listića te zadavanje zadaća i seminarskih radova ubrzo postao najmanji problem. Na Loomenu je sve to doista lijepo organizirano i odlično funkcionira.
Ipak, prvih se desetak dana doslovno nisam odvajala od laptopa koliko je posla bilo oko prilagođavanja mojih dosadašnjih priprema novom načinu rada. Sada je lakše, ali još uvijek većinu dana provodim za laptopom- pripremam materijale, tražim aktivnosti koje će učenicima biti zanimljive i motivirajuće ili ispravljam domaće i seminarske radove te provjere znanja. Znam da je i svim mojim kolegama matematičarima tako jer izmjenjujemo iskustva i, iako svatko radi na način za koji je procijenio da je najbolji za njega i njegove učenike, velika smo podrška i pomoć jedni drugima.
Drugi problem koji me jako mučio bio je nedostatak kvalitetne i neposredne komunikacije s učenicima. Iako su savjesni u izvršavanju svojih obaveza i aktivni prilikom obrade novog gradiva, po pitanjima koja mi postavljaju shvaćam da im jako nedostaje živa riječ nastavnika. Mislim da je mnogim učenicima, koliko god nastavnik pripremio detaljne i kvalitetne materijale, to još uvijek veliki problem.
Srećom, od prvog dana se ne ustručavaju pitati što im nije jasno, najčešće u WhatsApp grupi koju sam stvorila sa svakim razredom kojem predajem. Često se dogodi da pomognu i uskoče jedni drugima i prije nego što stignem odgovoriti svakom učeniku osobno, a doista mislim da su suradničko učenje, prijateljska pomoć i podrška te razvijanje timskog duha neprocjenjivi u situaciji u kojoj se nalazimo.
S vremenom sam uvela i tjedne konzultacije na videosastancima. Imamo stalan termin na kraju tjedna pa tada učenicima detaljnije objašnjavam novije gradivo i odgovaram na njihova pitanja. Pomoću videosastanka pisali smo i prvu provjeru znanja prije nekoliko dana koja je prošla vrlo uspješno.
Za kraj, svakako bih pohvalila izvrsne videolekcije Škole za život za drugi razred srednje škole koje su učenicima sigurno pomogle. Uz njih i moje prezentacije savladavanje Geometrije prostora prolazi puno bezbolnije nego što sam mislila!
Treći pogled. Maturantica.
Što misliš o izvedbi nastave na daljinu?
S obzirom u koliko kratkom roku je organizirana, mislim da je nastava poprilično dobro izvedena. Sve je ovo i učenicima i profesorima novo i nepoznato, no mislim da se svi trude učiniti ovu situaciju što bezbolnijom.
Nedostaju li ti prijatelji iz razreda? Nedostaju li ti profesori?
Tijekom zadnje četiri godine dosta smo se zbližili s profesorima tako da mi nedostaju, baš kao i prijatelji. To što ne mogu vidjeti prijatelje mi zapravo najteže pada, posebice zato što smo maturanti. Ovo su nam trebali biti zadnji mjeseci zajedno, a rastali smo se tako naglo, bez da smo znali da nam je taj petak zadnji zajednički dan u školskim klupama.
Snalaziš li se u novim okolnostima?
Prva dva tjedna nastave na daljinu bila su mi najzahtjevnija jer nisam znala kako organizirati vrijeme. S obzirom da vrijeme nije ograničeno školskim zvonom ni drugim obavezama, a ima i puno više smetnji, uključujući ukućane, te je mobitel sa svim svojim čarima uvijek nadomak ruke, puno se teže fokusirati i natjerati se odraditi zadatke u nekom pristojnom vremenskom okviru. Zbog toga bi mi se obaveze nerijetko razvukle na cijeli dan iako možda i nisam imala toliko puno posla.
Treba li ti sada za izvršavanje zadataka više vremena nego kad pohađaš nastavu u razredu?
Ovisi kako za koji predmet; neke predmete, poput kemije, fizike i matematike, znatno je teže shvatiti kada ti profesor izravno ne tumači, već sam obrađuješ zadane materijale pa stoga i oduzimaju više vremena. Nadalje, iz nekih predmeta nikada nismo imali domaće zadaće jer ih obrađujemo na satu, tako da mi ovakav način obrade tih predmeta oduzima više vremena nego što sam navikla.
Jesi li sada više ili manje opterećen školskim obvezama u odnosu na redovnu nastavu u razredu?
S obzirom da je broj ispitivanja i testova značajno smanjen, rekla bih manje.
Koliko dnevno provedeš pred kompjutorom da bi odradio sve što treba?
Od šest do osam sati.
Kakva je komunikacija s profesorima? Dobivaš li povratne informacije na vrijeme?
Ovisi kako s kim, razlike su postojale u učionicama pa tako postoje i u ovom načinu rada. Ipak, većina profesora je stvarno susretljiva te otvorena za primjedbe kako bi naša suradnja bila što kvalitetnija.
Što misliš o neizvjesnosti oko termina održavanja državne mature?
Znam da je ovo pitanje izvor stresa mnogim mojim kolegama, no mene ne muči previše. Matura će se kad-tad održati, a s obzirom da cijeli sustav radi zajedno, mislim da to ne predstavlja neki problem za upise na fakultete. Mislim da maturanti ne mogu pogriješiti ako se spremaju kao da se matura održava u najavljenim terminima, a toga se i sama držim.
Kako se uopće pripremaš za državnu maturu?
Već početkom školske godine u školi su započele pripreme iz matematike, a profesorica je i sada nastavila objavljivati materijale za vježbu pa ju možemo pitati u slučaju da nam bilo što nije jasno. Za ostale se predmete pripremam, samostalno, učeći iz starih udžbenika i bilježnica.
Misliš li da će sve biti odrađeno na vrijeme?
S obzirom da cijeli sustav međusobno surađuje i da je svima u interesu ovo što kvalitetnije odraditi s obzirom na okolnosti, mislim da neće biti nikakvih većih problema.
Četvrti pogled. Učenica prvog razreda.
Nastava na daljinu zapravo nije toliko loša s obzirom na situaciju, no upravo u tome i jest stvar – nikada ne bih zamijenila regularnu nastavu onom online, ali je ona odlična u novonastalim okolnostima. Uči nas samostalnom istraživanju i učenju. Mislim da se svi trude, i profesori koji sigurno provedu mnogo vremena smišljajući aktivnosti i izrađujući interaktivne materijale i prezentacije, i učenici koji se trude „pohvatati“ sve na vrijeme. Sve kako bismo iz situacije izvukli maksimum. Ipak, ne možemo izbjeći veliku zbrku koja postoji unatoč trudu.
Nedostaje mi prije svega atmosfera u učionici, s obzirom na to da je moj razred jako veseo pun zanimljivih i svestranih ljudi, i jako mi nedostaju naše šale, naši grupni radovi, ideje, naše surađivanje i zajedništvo koje imamo, a čine nas neodoljivima profesorima . Nedostaje mi rutina, vožnja autobusom i kašnjenje na istu, šetanje oko škole tijekom odmora… Teško mi je bez profesora, gubim motivaciju bez njih. Kada smo u školi, oni su uvijek tu da nas potaknu na rad, na kreativno i kritičko razmišljanje, na postavljanje pitanja, vedre nas svojim šalama. Jako je teško bez direktnog kontakta s njima jer oni su naši mentori i, iako uvijek postoji Zoom ili mail, ništa ne može zamijeniti produktivnu atmosferu koju zajedničkim snagama stvaraju učenici i profesori.
U novim okolnostima snalazim se koliko mogu jer se ne volim žaliti i nervirati oko školskih obveza, ovo je faza koja će proći, a dok traje, moramo biti odgovorni kao i do sada. Ipak, dnevni mi se ritam potpuno poremetio jer ne znam kada će koji profesor staviti zadatke na Loomen i čini mi se da mi iz ruku izmiče kontrola nad obvezama, što me zna činiti živčanom, zbunjenom i tjeskobnom. Sve u svemu, mislim da sam i dalje uspješna u izvršavanju obveza, što pokazuju i rezultati, ali me one, vjerujem, kao i ostale učenike, puno više umore i zamore.
Kada zbrojim vrijeme provedeno u školi i vrijeme provedeno radeći kod kuće, vjerojatno bi taj zbroj bio jednak vremenu koje sada provedem za računalom ili možda ipak malo veći. Ipak, za izvršavanje pojedinih zadataka sada mi treba više vremena i koncentracije.
Definitivno me školske obveze sada više opterećuju nego tijekom redovne nastave.
Za računalom sjedim od 10 ili 11 sati ujutro do 8 sati navečer, a ako imam više toga za odraditi, od 9 sati ujutro do 9 sati navečer. Imam užasan refleks pa je uključivanje laptopa u struju prva stvar koju napravim kad se probudim.
Komunikacija s profesorima je različita s različitim profesorima. Od svih profesora dobivam povratne informacije. Od većine zaista dobivam detaljne povratne informacije, i to vrlo brzo, dok kod manjine povratna informacija koji put izostane ili komunikacija nije uvijek na visokoj razini, ali to je zaista vrlo vrlo rijetko i razumijem ako se događa jer su i profesori opterećeni. Komunikacija nije toliki problem kao neorganiziranost (osobito što se tiče rasporeda sati i rokova za predaju) i zasićenost materijalima, no to je glavni problem na državnoj razini i pojavljuje se u svim školama, a vjerujem da će profesori biti uviđavni ako ih zamolimo da stanu na loptu jer vjerojatno ni oni nisu svjesni da su se malo zanijeli i da idu u nepotrebne detalje stavljajući na nas velik pritisak, naravno, ne svi.
Na kraju, mislim da će se sve uspjeti odraditi na vrijeme budu li se poštivale odluke o pisanju testova, budu li se u Ministarstvu uvažavali glasovi učenika, ali, naravno, i profesora i ako ne izostane valjana komunikacija. Ako se slušamo međusobno, sve će biti u redu… Dijalog je, po mojem mišljenju, ključ rješenja cijele ove situacije koja je pogodila školski sustav. I, naravno, ostanemo li odgovorni, ubrzat ćemo povratak u svakodnevicu i naše voljene školske klupe…Moći ćete se bez straha voziti u avionima koje ćemo graditi jer ova čestica od nekoliko nanometara ne može i neće okrnjiti naše obrazovanje niti uništiti goruću mladenačku želju za znanjem.