Napisala: Ivana Marelja, 1.F
Razgovor s profesoricom hrvatskoga jezika i književnosti, Anom Piršić koja ponosno već 33 godine živi svoj posao.
Možete li se predstaviti i reći nam nešto više o sebi, o svome privatnom životu? Što volite raditi u slobodno vrijeme?
Ne znam koliko službeno mora biti predstavljanje jer će u naslovu pisati Intervju s prof. Anom Piršić, ali pokušat ću najkraće: profesor Hrvatskoga jezika i književnosti, supruga, majka i odnedavno dvostruka baka. Volim kuhati, peći kolače, čitati kriminalističke romane i baviti se cvijećem. U kući imam pravi mali/veliki zeleni vrt. Moj posao je moj hobi.
Koje ste škole pohađali? Kakav učenik ste bili?
Završila sam prve dvije godine srednjoškolskog obrazovanja u gimnaziji „Ćiro Gamulin”, a druge dvije u gimnaziji „Vladimir Nazor”, mada u moje vrijeme nisu nosile ta imena. Bila sam odličan učenik, oslobođena polaganja mature. Danas biste rekli – štreberica, čini mi se da sam to i ostala. Diplomirala sam na Filozofskom fakultetu u Zagrebu davne 1986. godine.
Što ste htjeli postati kao dijete? Jeste li oduvijek htjeli biti profesor ili ipak nešto drugo?
Oduvijek sam htjela biti profesor. Mislim da tu postoji i neka obiteljska crta jer su moji roditelji bili profesori, a uz to djed po tati bio je profesor Matematike, a po mami profesor Latinskoga jezika, tako da smo sestra i ja otišle na tu stranu.
Zašto Hrvatski jezik?
Od kada znam za sebe, volim čitati. U djetinjstvu sam bila okružena knjigama i slikama, vjerojatno zbog toga.
Jeste li ikada tijekom školovanja htjeli odustati od svoga cilja, ako jeste, s čime ste se najviše mučili?
Bilo je nekih nedoumica na trećoj godini fakulteta, ali nisam poželjela odustati od svog cilja. Inače nisam sklona odustajanju, teškoće mi predstavljaju izazov, svaka prepreka koju savladam jedna je mala pobjeda. Mislim da se upravo tako izgrađujemo, stvaramo samopouzdanje.
Po završetku fakulteta, kako ste se osjećali kad ste prvi put kročili u učionicu kao profesor?
Preplašeno i ponosno. Ušla sam u razred s osmijehom, ostavila probleme iza vrata i pristupila učenicima otvorena srca. Tako ulazim i danas, nakon pune 33 godine radnoga staža.
U kojim ste školama predavali prije nego što ste došli u MIOC?
Predavala sam u Građevinskom školskom centru, zatim u Grafičkoj školi i nakon 10 godina dobila posao u Trećoj gimnaziji koju vi popularno nazivate MIOC.
Što tražite od svojih učenika? Smatrate li da ste zahtjevni i strogi?
Volim za sebe misliti da sam stroga i pravedna, a jesam li zahtjevna i što učenici misle o meni, to moramo pitati njih. Trudim se probuditi interes za svoj predmet, zajedno s interesom dolazi i neka vrsta ljubavi. Činjenica je da učenici u prosjeku imaju šest nastavnih sati dnevno i da ne mogu biti jednako zainteresirani i pažljivi na svakome satu, nekoga više zanima Matematika, nekoga Biologija i to je normalno. Na satu od učenika tražim poštovanje i suradnju, mislim da to i dobivam. Ne moraš biti zaljubljen u predmet, ali moraš poštovati trud koji je netko uložio u pripremu toga sata.
Što Vam smeta kod učenika? Što Vas lako naljuti i smatrate li da Vas je lako uvrijediti?
Ponekad mi smeta nezainteresiranost i odsustvo pažnje, ali to puno ovisi o nastavnoj jedinici koju tumačim. Nije isto tumačiti foneme ili morfeme i Dostojevskoga, a jedno, drugo ili treće su dijelovi našeg programa. Nije me lako uvrijediti, a što se ljutnje tiče, važi isto kao i kod kuće – brzo planem, ali se brzo i ugasim.
Volite li svoj posao i zašto?
Jako volim svoj posao i poštujem svoje učenike. Zanimanje profesora više doživljavam kao poziv, a to predstavlja i odgovornost. I danas, nakon toliko godina staža, pripremam se za nastavu smatrajući da se uvijek može nešto novo naučiti ili staro poboljšati. Katkad izgleda kao da svoj posao živim.
Sviđa li Vam se atmosfera u školi? Poštuju li Vas učenici, kolege profesori i ostali djelatnici škole?
Sviđa mi se atmosfera u školi, uvijek se nešto priprema, dogovara, radi, slavi. Uostalom, poznato je da naša škola radi i subotom, ne možeš naći praznu učionicu. Mislim da me učenici i kolege profesori poštuju, ali to moramo pitati njih. Škola i ja živimo u sretnom braku već dugi niz godina, ali naravno da ima boljih i lošijih dana.
Što mislite o „Školi za život”? Smatrate li da je to pozitivna promjena i da će pomoći učenicima ili da će rezultati biti kao i prije?
„Škola za život” postavlja velike zahtjeve pred učitelje i profesore, u prvom redu traži jedan drugačiji način razmišljanja i pripremanja nastave. U mom predmetu riječ je o korjenitoj promjeni koja zanemaruje osnovnu strukturu, vidljivu iz naziva predmeta. Do sada sam bila profesor Hrvatskoga jezika, a sada sam naglo postala i profesor Medijske kulture, „dva u jedan”. Snalazim se u novim vodama, pokušavam ne slijediti slijepo sve zahtjeve koji se postavljaju pred nas, nego uzimati ono najbolje od novoga i staroga, trudim se izbjeći površnost i banalizaciju nekih bitnih stvari, u svemu tome postaviti učenika na prvo mjesto i ostati svoja.
Je li reforma pozitivna ili nije, to će pokazati vrijeme, a pošto su naši rezultati uvijek bili vrhunski, iskreno se nadam da će tako i ostati.
Što program „Škole za život” traži od vas profesora? Je li vam teže ili lakše nego prije obrazovne reforme?
Program „Škole za život” traži pripremu i vrijeme. Tijekom školovanja i radnoga staža susretala sam se s brojnim reformama koje su bile bolje ili lošije pripremljene. Za ovu trenutnu smatram kako je dobro zamišljena, ali ne i dorađena. Ispred nas se stavio nedovršen proizvod i s time se trebamo nositi kako najbolje znamo. Navikla sam se pripremati za nastavu pa u tome ne vidim preveliki problem, ali vrijeme za dodatni rad ponekad teško pronalazim jer i obitelj traži svoje. Nisam samo profesor, supruga sam, majka i baka – za sve to treba imati vremena.
Ljudi na razne načine shvaćaju frazu „uspjeti u životu”. Što za Vas znači uspjeti u životu i jeste li, po Vašem mišljenju, uspjeli u životu?
Uspjeti u životu znači osjećati se ispunjeno, ponosno i sretno. To ne znači da nemam problema ili nekih osobnih preispitivanja, ali znači da se uspješno nosim s njima. Pitanje je bilo mislim li da sam uspjela u životu, a ja ću odgovoriti kako sam u to sasvim sigurna.