NAPISALA: Iva Oreč, 3.b
Povodom 300. obljetnice rođenja njemačkog filozofa
Buđenje u 5 sati ujutro, 3 sata pisanja, 4 sata predavanja na istom sveučilištu, ručak u istom
restoranu, šetnja istim parkom istom rutom, večera s istim prijateljem, povratak kući u isto
vrijeme i spavanje u 22 h. To je bila svakodnevna rutina poznatog njemačkog filozofa
Immanuela Kanta, čija je točnost i metodičnost omogućavala susjedima da navijaju satove
prema njegovim dnevnim šetnjama.
Kao četvrto od jedanaestero djece podrijetlom iz skromne obrtničke obitelji, odrastao je u
svom rodnom gradu Königsbergu u kojem je proveo cijeli svoj život. Ondje je studirao
filozofiju, matematiku i prirodne znanosti, a kasnije je postao i profesor filozofije predavajući
isprva kao privatni docent, a kasnije kao redoviti profesor. Njegov filozofski opus obilježila su
3 važna djela Kritika čistog uma, Kritika praktičnog uma i Kritika radne snage. Njima odgovara
na temeljna pitanja ljudske egzistencije : Što mogu znati? Što trebam činiti ? i Čemu se mogu
nadati?, analizirajući čovjekove spoznajne moći i njihova ograničenja, kao i mogućnost
metafizike i apriornog znanja. Isto tako proučava postojanje slobodne volje, Boga i
besmrtnosti duše premda smatra da o ovakvim pitanjima ne bi trebalo raspravljati zbog
njihovog nadilaženja granica vremena i prostora. Upravo iz Kritike praktičnog uma proizlazi
Kantovo poimanje moralnih zakona kao dužnosti koje se moraju izvršavati neovisno o
emotivnim razlozima jer imaju opravdanje same u sebi, a time i univerzalno značenje. Na taj
način oblikuje kategoričke imperative kao što je „Radi tako da maksima tvoje volje uvijek
može vrijediti ujedno kao načelo općega zakonodavstva.“ u kojem navodi nužnost
preispitivanja općeg pravila iza naših nakana. Primjerice, ako želimo ukrasti, to znači da svi
mogu ukrasti, a to se ne može poopćiti i zato ne smijemo praviti iznimke za sebe. Drugim
kategoričkim imperativom ističe kako druge trebamo tretirati kao cilj, a ne kao sredstvo,
odnosno spoznati da osoba ima vlastite ciljeve, vrijednosti, interese i to držati u naumu
prilikom interakcije s njom. Zato prema Kantu laganje nije prihvatljivo jer pružanjem krivih
informacija lišimo osobu mogućnosti samostalnog donošenja odluke.
Motiviran navedenim imperativima, Kant definira dvije vrste čovjekovog djelovanja
uvjetovanog prirodnim dužnostima, ali i našom slobodnom voljom. Legalno djelovanje
odnosi se na naše osobne sklonosti i intuiciju, primjerice majka koja spašava vlastito dijete
od utapanja zbog ljubavi prema djetetu, ali ono nije moralno djelovanje kao što bi bilo
majčino spašavanje neke nepoznate osobe. Moralno djelovanje utemeljeno je na nalozima
savjesti, kategoričkim imperativima, stoga je Kant osobito rigorozan po pitanju neizvršavanja
takvih moralnih dužnosti i želi potaknuti na njihovo zastupanje u našim slobodnim izborima.
Kant čovjekovom dužnošću smatra i težnju miru kao najvećem političkom dobru za čije su
ostvarenje nužni uvjeti : republikanizam država, sklapanje mirotvornog saveza i poštivanje
ljudskih prava. Budući da sloboda pojedinca nadilazi granice državnog uređenja,
kozmopolitskim pravom definira čovjeka kao građanina svijeta koji svojim pravima i
neprisilnim djelovanjima može pridonijeti izgradnji funkcionalne države. Zbog ovakvih
prosvjetiteljskih ideja smatra se začetnikom liberalizma koji je ujedno i inspirirao stvaranje
međunarodnih sigurnosnih organizacija kao što su Liga naroda i Ujedinjeni narodi, zaduženih za održavanje svjetskog mira, nerijetko i prisilno, zbog čega Kantov ideal mira ostaje tek
polazišna ideja.
Premda su Kantove ideje nerijetko izložene kriticizmu, njegov je utjecaj u različitim granama
suvremene filozofije nepobitan, kao i aktualnost u brojnim sferama ljudskog života. Proučava
čovjeka na individualnoj razini pripisujući mu slobodu kao prirođeno pravo, stoga je iznimno
važan u začetku ideja o ljudskim pravima i slobodi. Svoju ideju o vječnom miru potkrepljuje
spoznajama o ljudskoj prirodi, moralnim zakonima i čovjekovim djelovanjima koja bi mogla
dovesti do ostvarenja ciljeva ne samo pojedinca, već čovječanstva u cjelini. Ova razmišljanja i
posvećenost vlastitoj filozofiji vjerodostojno potvrđuje i misao na njegovom nadgrobnom
spomeniku: „Dvije stvari ispunjavaju moju dušu sve većim divljenjem i strahopoštovanjem:
zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni.“
Ostavi komentar