NAPISAO: Teo Čotić, 1.c
Povodim tridesete obljetnice naše III. gimnazije razgovarali smo s nekadašnjim učenicima škole
Zašto ste upisali MIOC?
Čula sam da se radi o kvalitetnoj gimnaziji, da dobro pripremaju učenike za državnu maturu. Također, bila mi je draga matematika. J Tako da smo se nekoliko prijateljica i ja zajedno upisale.
Da možete opisati te četiri godine u nekoliko riječi ili pridjeva, koje bi to bile?
Nekoliko riječi kojima bih opisala svoje školovanje u MIOC-u, pa, svakako smatram da su nastava i ispiti održani uvijek po predviđenom planu, profesori su bili susretljivi, a mi poslušni, dakako. Tako da rekla bih da je vladao red, uz puno smijeha i zabave.
Tko Vam je bio najdraži profesor?
Najdraža profesorica bila mi je prof. Anastazija Pažanin. Isticala se svojom upornošću da nas nešto nauči, imala je razumijevanja ukoliko bismo neke stvari zaboravili ili smetnuli. Sve u svemu, iznimno cijenim trud koji je uložila u nas, nadam se da smo ga opravdali. J Također, spomenula bih i profesoricu engleskog jezika, Ivanu Pločkinić koja se nije ustručavala s nama govoriti o važnim životnim temama i događanjima, osim stvari vezanih uz nastavu, što smatram da je također važan dio obrazovanja i odrastanja.
Koji su Vam bili najdraži, a koji najteži predmeti?
Najdraži predmeti su mi bili matematika, engleski i hrvatski. Među najtežima možda bih izdvojila fiziku i informatiku, nekako, nisi mogao uvijek biti siguran što te čeka u ispitu i hoćeš li znati riješiti haha…
Koja Vam je najdraža uspomena iz škole?
Pamtit ću naše razredne kreacije za pokladni utorak i tradicionalne miočke maškare. Jedne godine glumili smo Fani, Keruma i „seljake“ uz prikladni igrokaz. Bilo je urnebesno, osvojili smo drugo mjesto, haha. Bili smo složan razred i zajedno smo organizirali prvu, drugu i treću maturalnu, osmislili smo i razredni skeč gdje smo glumili profesore u smiješnim situacijama koje su se dogodile kroz godine, a kao zadnje, ali ne najmanje važno, pamti se zadnji dan škole kada smo svi nosili majice sa sloganom „But first, let me take a calculator“ te smo organizirali zajedničku proslavu na kojoj su bili i neki profesori.
Kada biste mogli promijeniti jednu stvar, koja bi to bila? Zašto?
Ovo sam pitanje prokomentirala s par prijatelja, voljeli bismo da je muzika koja se puštala preko malog odmora bila malo šireg spektra, a ne uglavnom rock ili metal, ali budući da mnoge škole uopće nemaju muziku preko razglasa, nećemo biti nezahvalni, bilo je lijepo. Također, mislim da bi nam mnogo olakšalo život da je nastava počinjala primjerice u 09:00 umjesto u 08:00 sati…
Čemu Vas je MIOC najviše naučio?
Kao što sam spomenula, MIOC me naučio disciplini i redovitom učenju, tako da mi kasnije na faksu nije bilo teško (ili je barem bilo nešto lakše) zagrijati stolicu.
Sjećate li se neke nepodopštine?
Bilo je mnogo nepodopština, kao i kod svih srednjoškolskih razreda manje-više, a dosta smo ih ovjekovječili u našem razrednom skeču. Kao pravi mali štreberi, prvi put smo grupno „picali“ sa sata u četvrtom razredu, bila je to sociologija. Ne znam što smo time postigli haha, ali eto to se pamti. Jednom prilikom dio razreda je igrao na karte u zadnjim klupama što je profesorica povijesti kaznila izbacivanjem iz razreda. Tu su i klasici poput žvakanja žvake na satu ili nošenja kratkih hlača, opomena zbog brbljanja, i slično.
Jeste li još uvijek u kontaktu s nekim iz škole i ako da, s kim?
U kontaktu sam s dvoje prijatelja iz srednje škole, Mijom L. i Filipom G. Poslije srednje smo zajedno studirali medicinu, a sada se i dalje redovito čujemo i vidimo. Kako to biva, svatko je krenuo u svom pravcu, Mia i Filip rade u ispostavama hitne medicine, a ja sam u bolnici. Dobre prijatelje vrijedi sačuvati! J
Što biste sadašnjim učenicima savjetovali?
Sadašnjim učenicima bih savjetovala da što god radili uvijek vjeruju u sebe i da se što manje uspoređuju s drugima. Srednja škola je puna izazova i novosti, ali, naravno, nemojte zaboraviti uživati!
Iva T., 4. c 2013./2014.
Ostavi komentar