NAPISALA: Lucija Filipović Grčić, 1.a
,,Svi putevi vode u Rim“ pa tako odveo i naš. Iščekivanje tjednima, dogovori o podjeli
soba i mjestima u autobusu. I napokon, tog sretnog dana, 31.ožujka 2024., prvaši III.
gimnazije, okupili su se na Sukoišanskoj, pozdravili s roditeljima i trima autobusima
uputili u trajektnu luku. Destinacija: Ancona. U trajektu su se već stvorila mnoga nova
prijateljstva. Prvi je dan bio rezerviran za Asiz. Posjetili smo crkvu santa Maria Sopra
Minerva koja je ujedno i grob našeg vršnjaka, petnaestogodišnjeg blaženika, Karla
Acutisa, zatim i crkvu svete Klare te baziliku sv. Franje. Pokraj hotela poslužena nam
je zanimljiva večera od nekoliko vrsta pizza. Idući je dan bio po mnogočemu
poseban. Iako u baziliku svetog Petra nismo uspjeli ući to jutro, zamijenili smo je
privremeno šetnjom centrom Rima. Posjetili smo Sikstinsku kapelu i Vatikanske
muzeje. Iako je država od samo 0,44 km² Vatikan krije prava blaga naše civilizacije.
Puni dojmova nastavili smo razgledavanje Rima posjetivši Panteon, fontanu di Trevi,
Piazze Spagna i Navona. Dan smo završili svetom misom na hrvatskom jeziku u
Hrvatskom papinskom zavodu sv. Jeronima. Razgledavanje smo nastavili idućeg
dana vidjevši Colosseum, Forum Romanum, produžili smo do Kapitolskih muzeja
gdje smo vidjeli neke nam i otprije poznate umjetnine kao što je rimska vučica iz mita
o Romulu i Remu. Prošetali smo kroz prekrasne Borghese vrtove pa imali slobodno
vrijeme. Iako naše razgledavanje Rima još nije završilo peti smo se dan uputili prema
Pompejima, a zatim i Napulju u kojem smo ručali izvorno napuljsko jelo, pizzu. Idući
je na redu bio Nacionalni arheološki muzej u kojem je pravo čudo da se nitko nije
izgubio, ne samo zbog njegove veličine već i ljepote koja na prvi pogled oduzima dah
i lako odvlaći pažnju. Iduće smo jutro napokon dočekali baziliku svetog Petra i
usudim se reći da je bilo vrijedno svog čekanja. Zadnje stajalište na putu prema
Anconi bile su katakombe svetog Kalista, stare grobnice ispod zemlje duge oko 20
km, jedne od mnogih u Rimu, ali jedne od rijetkih otvorenih za javnost. Noćno
putovanje natrag nekima je prošlo u spavanju, a nekima i u rješavanju križaljki, no
jutro je svima brzo došlo. Prije nego što smo znali vratili smo se na onu istu
Sukoišansku, gdje smo pomalo neispavani dočekali roditelje .
Ostavi komentar