Napisala: Gabrijela Vidović, 4.b
U četvrtak 30. listopada u 19:30 sati u čitaonici naše škole imali smo priliku slušati predavanje našeg astronoma Ante Radonića i profesora Miroslava Dorešića pod nazivom „Od atoma do galaksija“. Astronom Radonić pričao nam je o raznim astronomskim objektima, njihovim zanimljivostima i značenju za nas, dok nas je kompleksnijom terminologijom obasuo prof. Dorešić s pojmovima kao što su: Klein-Gordonova jednadžba, Schwarzschildov radijus, Lagrangeova jednadžba. Tenzorski račun, Ehrenfestov paradoks, Majoranini qubiti itd. Kada bi se svaki ovaj pojam objasnio, ovaj članak bi vjerojatno imao preko 30 stranica, tako da u njih nećemo dublje ulaziti, no koga zanima, zna što treba guglati.
Trenutno je u medijima aktualan komet 3I/ATLAS kojeg mediji opisuju kao mogući svemirski brod malih zelenih, no to nije ništa više nego samo još jedan senzancionalni clickbait. U Britaniji je 1967. detektiran signal koji se ponavljao svake 1.33 sekunde što je navelo Britance da isprva misle da su to mali zeleni. Kasnijim istraživanjem utvrđeno je da redovito ponavljanje signala uzrokuje pulsar, neutronska zvijezda koja nastaje nakon supernove. Neke zvijezde (među kojima nije naše Sunce) na kraju svog životnog stadija eksplodiraju, te se njihova jezgra kolabrira u crnu rupu ili neutronsku zvijezdu. Taj se proces naziva supernova. U povijesti je zabilježeno nekoliko supernova koje su bile vidljive golim okom kao što se 1054. dogodila supernova zvijezde koja je iza sebe ostavila današnju Krabovu maglicu, Tihova supernova 1572., te posljednja supernova vidljiva golim okom, Keplerova nova 1604. Crna rupa područje je prostor-vremena u kojem brzina oslobađanja nadmašuje brzinu svjetlosti; jednostavnije rečeno, sve što upadne u crnu rupu ne može izići van. Dosad su zabilježene samo dvije prave slike crne rupe do sad, slika M87 crne rupe, koja je objavljena 2019., i slika crne rupe u središtu naše galaksije, objavljena 2022. 50 godina nakon zavrzlame sa malim zelenima zabilježen je prvi međuzvjezdani posjetioc, komet zanimljivog imena Oumuamua, a dvije godine nakon komet Borisov, te su oni, zajedno sa kometom 3I/ATLAS koji trenutno prolazi blizu nas, jedini zabilježeni međuzvjezdani objekti koji su prošli kroz naš Sustav.
Kako znamo što ulazi, a što izlazi iz naše galaksije? Dakako, sigurno nam je potrebna neka velika kamera ili neki veliki teleskop koji bilježe objekte daleko od nas. Astronom Radonić je dosta vremena proveo pričajući o Opservatoriju Vere C. Rubin, čiji je direktor izgradnje hrvatsko-američki astrofizičar Željko Ivezić, a Mario Jurić voditelj tima za cjevovode za obradu Sunčevog sustava. Ovaj Opservatorij je poseban jer je tu sagrađena najveća digitalna kamera s ciljem mapiranja cijele naše galaksije. Također nas je upoznao sa svemirskim teleskopom Hubble, prvim svemirskim teleskopom koji je snimao svemir visokom rezolucijom i to u vidljivom spektru te James Webb teleskopom (JWST) koji je zasad najveći i najrazvijeniji svemirski teleskop. JWST otkrio je postojanje dimetil sulfida na planetu K2-18 b za kojeg je zasad poznato da može nastati samo morskim algama, te je na astrobiolozima da dokuče može li dimetil sulfid nastati abiotičkim putem. Ako rezultat bude negativan, možda smo upravo otkrili male zelene, što bi dakako bilo najveće postignuće dosad za čovječanstvo. Međutim, daleko smo mi još od otkrića malih zelenih…
Izvan granica naše galaksije imamo Fermijeve mjehure, strukture punim zračenja koje se nalaze poviše i ispod centra naše galaksije, čije je podrijetlo i dalje misterija, dok na Zemlji imamo “sprajtove“ (eng. red sprite, hrv. crveni vilenjaci) rijetka električna pražnjenja koja se događaju iznad grmljavinskih oblaka. Hrvatska je poslala svoj prvi nanosatelit CroCube u svemir 22. prosinca 2024., no iako je to impresivno, impresivnija je ipak NASA-ina letjelica Parker solar Probe koja je iskoristila gravitaciju Venere da se približi Suncu, te je postala najbliža letjelica Suncu ikada.
Vjerojatno ste čuli za Andriju Mohorovičića i njegov Mohorovičićev diskontinuitet, no upravo njegovom bratu Stjepanu prof. Dorešić je dao nadimak “nesuđeni nobelovac“, radi Stjepanovog teorijskog predviđanja vezanog stanja elektrona i pozitrona, što nikad nije zaživjelo kao njegovo otkriće. Možda ste također čuli da je brzina svjetlosti najveća brzina u svemiru, i da je vakuum prazan prostor. Nijedno od tog dvoje nije točno. Prema načelu neodređenosti, vakuum, iako je definiran kao prazan prostor, ne može imati 0 energije. U vakuumu se cijelo vrijeme “iz ničega“ stvaraju čestice i njihove antičestice, te se odmah međusobro poništavaju. Taj se proces naziva kvantna fluktuacije vakuuma, te radi nje postoje pojave kao što su Casimirova sila, privlačna sila između dva bliska objekta u vakuumu i Hawkingovo zračenje, pojava kada se na obzoru crne rupe stvore čestica i antičestica, te jedna od njih opadne u crnu rupu, dok druga bježi dalje od crne rupe, odnosno “zrači“ van. Prije par godina neki su bili skeptični da će LHC, najveći svjetski akcelerator čestica, lociran u CERN-u kreirati mikro crne rupe koje će u tren oka progutati nas i cijelu Zemlju, međutim to nije bilo ništa drugo nego još jedan clickbait. Dio od 95% nama nepoznate tvari u svemiru, tamna energija, mogući je uzrok ubrzanog gibanja prostora u svemiru, i razlog vaše loše ocjene kada na testu napišete da nema veće brzine od brzine svjetlosti. Prof. Dorešić također je spomenuo dvije bitne žene za moderni fiziku, jedna od njih je Einsteinova supruga Mileva Marić, koja mu je podosta pomogla u njegovim izračunima i teoriji, a druga Emmy Noether po kojoj je nazvan važan teorem vezan za simetriju i zakone očuvanja. Nije nas prof. Dorešić zakinuo ni male lekcije iz povijesti pa smo imali priliku slušati o Čartističkom pokretu i zašto umjetna inteligencija neće oteti naše poslove. Da se vratimo kod Einsteina, upravo je jedan od najvećih fizičara ikad bio protiv kvantnog sprezanja, fenomena kada su dvije čestice “povezane“, tako da koliko god bile udaljene, uvijek će međudjelovati u odnosu jedna na drugu.
Za kraj, moramo spomenuti i ovogodišnjeg nobelovca Johna Martinisa, Amerikanca koji vuče korijene s Komiže, a čiji je rad, zajedno sa J. Clarkom I M. Devoretom, ključan za današnji razvoj kvantnih računala.
Ove godine astronom Radonić i prof.Dorešić ostavili sun as i više nego oduševljenima, te se nadamo da im ovo neće biti posljednje predavanje u našoj školi.
Leave a Reply