Napisala: Ana Vukoja, 2.B
Dva tjedna ljeta 2019. godine provela sam u ljetnom kampu u Oxfordu. S obzirom da me većina prijatelja i poznanika pitala o načinu usavršavanja engleskoga jezika te dojmovima, odlučila sam svoje iskustvo podijeliti s vama.
Već duži period imala sam želju otići preko ljeta u neko sveučilište, no to se uvijek odgađalo za sljedeću godinu pa, kada sam upisala srednju školu, shvatila sam da je došlo vrijeme da napokon ostvarim to dugo očekivano putovanje. Krenula sam na put iz Splita zajedno sa svojom sestrom blizankom preko Zagreba i Beča kako bismo napokon stigle u Ujedinjeno Kraljevstvo. Čim smo stigle, dobile smo akreditacije, materijale za učenje te ključeve sobe. Bile smo smještene u kući s još 7-8 osoba u dvokrevetnim sobama. U kući je stanovala i osoba odgovorna za nas. Rasporedili su nas nastojeći da u svakoj kući budu djeca različitih nacija.
Što se tiče učenja, nastava se održavala od ponedjeljka do četvrtka ujutro od 9 do 16 sati s pauzom od sat vremena za ručak, a petkom od 9 do 13 sati. Prvi dan svi smo pisali inicijalni test kako bi nas lakše posložili u grupe. U svakom razredu bilo je do deset učenika iz različitih država kako bi se izbjegla komunikacija na vlastitom jeziku. Sa mnom u učionici bio je Rus, Talijanka, Nijemac, Francuz, Portugalka, Španjolka, Argentinac i djevojka iz Finske. Imali smo tri profesora koji su se trudili biti što zanimljiviji. Radili smo projekte poput intervjuiranja te snimanja kratkih filmova, pokuse poput bacanja sirovog jaja s velike visine s ciljem da se ne razbije i slično. Također smo u sklopu nastave obilazili mnoge muzeje.
Osim učenja, imali smo dosta vremena za zabavu. Svaku večer bile su organizirane različite aktivnosti poput odbojke, tenisa, plivanja, košarke, nogometa, plesa i kvizova, a mogli smo i ići u grad. Subotom i nedjeljom organizirao se odlazak u London. London najviše pamtim po kazalištu Lyceum gdje sam gledala nezaboravnu predstavu „Kralj lavova“.
Uz sve spomenuto, u najljepšem sjećanju ostaju mi osobe s kojima sam provela većinu vremena, a to su dvije Turkinje, djevojka iz Crne Gore te Brazilka s kojima sam još uvijek u kontaktu. Odlazak u Oxford za mene je veliko iskustvo jer, osim dobivenog znanja, naučila sam dosta o drugim kulturama i upoznala zanimljive ljude.
