NAPISALE: Katarina Filipović 3.b, Stela Lončar 3.b
Turnir mladih prirodoslovaca eksperimentalno je natjecanje iz prirodnih znanosti za učenike.
Učenici Nini Martinić koja je sudjelovala na turniru i zajedno sa svojim timom predstavljala
Hrvatsku u Kazahstanu 20. – 28. kolovoza 2023. godine postavili smo 12 pitanja u kojim će
nam objasniti što ju je potaklo na prijavu, kako funkcionira turnir i što joj se najviše svidjelo
na turniru.
Što te je potaklo da se prijaviš na ovo natjecanje?
Moje prijateljice su se prijavljivale na izvannastavne aktivnosti pa sam se i ja htjela prijaviti u
neki školski klub vezan za prirodoslovlje. Razgovarala sam s profesoricom Vesnom Dobronić
o aktivnostima koje škola nudi i ponudila mi je Turnir mladih prirodoslovaca. Skoro sam
odustala od te ideje jer sam mislila da je preteško za mene, ali sam se nakon savjeta i dodatnih
objašnjenja profesorice odlučila na zadnji dan prijave prijaviti na Turnir, a profesorica me je
podržala tako što mi je bila mentorica.
Kako funkcionira turnir?
Prije natjecanja, na samom početku godine bilo je zadano 17 problema koji su vezani za
biologiju, kemiju i/ili fiziku. Mi smo se podijelili tako da kroz godinu svatko riješi tri
problema. Na natjecanju je bilo više znanstvenih borbi i u svakoj su sudjelovale tri države.
Uloge su se mijenjale, prvo je jedna država bila reporter, tj. oni koji prezentiraju, a druga
država oponent kojima je zadaća bila reći kakva je bila prezentacija reportera i diskutirati s
njima o nekim problemima ili o nečemu što je nejasno oko projekta, a treća država bila je
review, oni su neutralni i govore kakva je diskusija bila te ocjenjuju prezentacije reportera i
oponenta. Na početku borbe bi tim oponenta izazvao tim reportera na neki od 17 problema
(reporteri mogu odbiti problem, ali tako gube bodove).
Naš tim je sve prošao.
Koje su sve države sudjelovale u natjecanju?
Devet država se natjecalo; Kazahstan, Pakistan, Uganda, Grčka, Bugarska, Rumunjska,
Rusija, Gruzija i Hrvatska. Bio je 1-3 tima po državi.
Kakva je bila radna atmosfera sa suradnicima i je li ih bilo puno?
U timu je bilo šest natjecatelja i pet mentora, a mentori su bivši natjecatelji, stoga smo bliski u
godinama. Osim što je atmosfera bila vrlo produktivna, zabavljali smo se i šalili dok
radimo. Možda čak malo više nego što smo trebali.
Jesi li trebala izdvojiti puno truda, rada i vremena za projekt?
Definitivno. Imali smo mjesec dana za napraviti cijeli znanstveni rad koji uključuje
istraživanje teorije, eksperimente i prikazivanje rezultata grafovima i/ili tablicama. Ponekad
bih se nalazila s mentoricom i radila eksperiment nekoliko sati prije ili poslije škole kroz 12.
mjesec. Bilo je vrlo zahtjevno jer mi je to bio prvi znanstveni rad koji sam ikad napravila i bez
pomoći svoje mentorice ne bih uspjela. Osim što je sam rad bio težak za napraviti, rok za
predaju bio je 23.12., a to je vrijeme kada se piše najviše testova, predaju se neki radovi i
školski projekti, a još sam imala i rukometni turnir 21.12. – 23.12. što znači da sam rad morala
dovršavati u autobusu. Ali ipak, bilo je zabavno raditi na projektu.
Jesi li bila uzbuđena povodom odlaska u Kazahstan?
Tijekom godine sam, kao i ostali natjecatelji, iščekivala kada ćemo poći u Kazahstan.
Pripremali smo se cijele godine i potrudili se kako bi bili što bolji na turniru, a osim toga
jedva smo čekali zajedno provesti tjedan dana u državi u kojoj nitko od nas nije bio, tako da
da!
Kako bi najjednostavnije opisala Kazahstan? Je li ti se svidio i što ti je posebno ostalo u
sjećanju?
Kazahstan je teško opisati. Izgledom podsjeća na naše veće gradove kao na primjer Zagreb.
Ali osjetila sam veliku razliku u kulturi. Ljudi su druge vjere, druge rase i općenito im je
društvo potpuno drugačije od Hrvatskog. Iako, moderniji dijelovi grada u kojima smo boravili
građeni su poput europskih pa su nas ti dijelovi najviše podsjećali na Hrvatsku.
Bi li mogla živjeti tamo?
Koliko god lijep i zanimljiv bio Kazahstan, ne bih mogla živjeti tamo. Navikla sam se na
more, na našu hranu i pogotovo na našu čistu vodu, a najviše sam se navikla na našu kulturu.
Da sam se rodila u Kazahstanu sve to bi mi bilo uobičajeno, ali u ovom slučaju više volim
život u Hrvatskoj.
Koliko ste dana proveli na putu?
Bili smo 6 dana u Kazahstanu, a proveli smo 2 dana na putovanju. U povratku smo cijeli dan
bili u Istanbulu.
Jesi li upoznala neke ljude tamo i ako da, jesi li još u kontaktu s njima?
Upoznala sam puno ljudi svih nacija; Kazahstana, Rusije, Ugande, Pakistana… Međutim,
trenutno nisam u kontaktu s njima. Razmijenili smo društvene mreže, ali nismo ostali u
kontaktu i ne pričamo. Iako, djevojka koja se natjecala sa mnom je i dalje u kontaktu sa našim
vršnjacima iz Sibira.
Jesi li zadovoljna organizacijom Turnira?
Poneki suci na Turniru bili su osobe koje nisu baš kvalificirane za suđenje na ovakvim
natjecanjima. Na primjer, jedna sutkinja je bila profesorica TZK. Često bi suci namjerno smanjivali ili povećavali bodove kako bi pomogli svojem timu da pobjede, iako se to
neuspješno pokušalo izbjeći tako da suci na borbama ne smiju suditi svojim državama.
Također voljela bih da je sudjelovalo više država na turniru, ali nakon pandemije COVID-19
malo se država prijavilo.
Bi li se prijavila ponovo?
Voljela bih da se mogu prijaviti ponovno, ali turnir je namijenjen osobama 12 – 16 godina
tako da više ne mogu sudjelovati. Međutim, svi mi koji smo se natjecali, a više ne možemo,
odlučili smo pomagati u organizaciji turnira.