Igrač Košarkaškog kluba Split, prvak Hrvatske u mlađim kategorijama i višestruki viceprvak Hrvatske Andrej Barac, učenik 4.A, govori nam o sportu, odricanju i školi.
Napisale: Ana Vukoja i Ana Galić, 2.B
Koliko dugo treniraš košarku?
Košarku sam počeo trenirati 2008. godine za vrijeme NBA finala između Los Angeles Lakersa i Boston Celticsa. Motiv moje odluke bio je pokojni Kobe Bryant zbog čije sam igre zavolio ovaj sport i koji mi je još uvijek jedan od najdražih igrača i životnih idola.
Uspijevaš li uskladiti učenje s treninzima i utakmicama?
Teško mi je uskladiti sve obveze, ali se trudim. Često spavam između dva treninga i onda učim iza ponoći kada se vratim s treninga. Na česta putovanja uvijek sam primoran nositi knjigu što je funkcioniralo tijekom cijeloga dosadašnjeg školovanja. Kada sam odlučio upisati MIOC, znao sam da me čeka dosta učenja uz sportske obveze. To je na neki način izazov koji sam dobrovoljno prihvatio.
Čemu te naučila košarka?
U košarci sam vidio i osjetio mnoge poveznice sa životom i školom, prije svega da bez krvavog rada nema uspjeha. Smatram da sam u dvorani stvorio odlične radne navike koje sam prenio na svakodnevni život. Smatram da mi je sport pomogao i u prevladavanju treme i stresa jer sam u sportu stalno izložen novim izazovima pa zato ne osjećam tremu pred pisanje testova u školi. Smatram da mi je košarka dala mentalitet borca.
Kada bi morao birati samo jedno, za što bi se odlučio: košarku ili III. gimnaziju?
Teško pitanje. Košarka je moja ljubav i strast od malih nogu i ne bih mogao zamisliti svoj život bez nje. Košarka mi je donijela mnoga iskustva i prijateljstva diljem Europe i svijeta. S druge strane, bez škole si nitko i ništa. Ne bih se mogao odlučiti.
Što je najteže u košarci?
U košarci je najteži zadatak biti konstantan. Treba puno ulagati i paziti tijelo kako bi se izbjegle ozljede kojih uvijek ima. Treba puno sati provesti sam u dvorani na terenu dodatno vježbajući i proučavajući svaki detalj igre i tako svaki dan. Dosta vremena provodim gledajući snimke svojih utakmica i zapažajući stvari i taktike na kojima trebam raditi. Nakon toga samo se trebam zatvoriti u dvoranu i vježbati. Još jedan teži aspekt ove priče jest što se zbog svih obveza često ne mogu družiti s prijateljima i obitelji koliko bih želio. Ali moji prijatelji i obitelj imaju razumijevanja kad kažem „Ne mogu, imam trening!”, što se ne događa tako rijetko.
Koliko treniraš (dnevno/tjedno)?
Treniram svaki dan.Dva radna dana u tjednu imam jedan trening, a tri radna dana po dva treninga dnevno. Vikendom igramo utakmice. Nerijetko znamo imati treninge i blagdanima. Treniram cijelu godinu, cijelo ovo ljeto bio sam u pogonu bez stanke.
Gdje si sve putovao s klubom?
S košarkom sam se stvarno naputovao. Proputovao sam sve dijelove Lijepe Naše, prošao sve susjedne zemlje i putovao mnogim europskim zemljama gdje sam igrao protiv najvećih europskih klubova: od Maccabija iz Tel Aviva i Bayern Munchena do Barcelone i Reala iz Madrida.
Jesi li ikada pomislio odustati od košarke?
Znam nekada razmišljati o tome kakav bi mi život bio bez košarke, ali se nikako ne mogu zamisliti u tom svijetu.
Kako prihvaćaš poraze?
Poraz nikome nije drag, pa tako ni meni. Kad sam bio mlađi dosta bih ih teže podnosio, ali s vremenom porazi su mi postali motivacija za još predaniji rad. Mislim da mi takav način razmišljanja dosta pomaže i izvan parketa.
Tko ti je najdraži igrač?
Ne mogu izdvojiti samo jednog, specifičnog igrača. Volim Kobeja Bryanta i Michaela Jordana koji su mi i životni uzori. Od aktivnih igrača najdraži mi je LeBron James koji već sedamnaest godina dominira najjačom sportskom ligom svijeta i držim ga najvećim sportašem ove generacije. Giannis Antetokounmpo također mi je vrlo drag te Luka Dončić koji u NBA ligi ima nevjerojatnu statistiku za dvadesetogodišnjaka. Smatram da je on budućnost ovog sporta.
Mišljenje o hrvatskoj košarci?
Hrvatska je, možemo reći, jedna od najuspješnijih „tvornica“ NBA igrača u Europi. Trenutno ih imamo sedam u NBA ligi, a protiv nekih od njih u više sam navrata igrao. Najdraži naš igrač trenutno mi je Bojan Bogdanović.
