NAPISALA: Lucija Jadrešić, 1.c
Više od dva i pol sata trajao je tog četvrtka 27.listopada 2022. spektakl rock benda The Cure u gotovo rasprodanoj zagrebačkoj Areni. Glazba koju su nekoć slušali naši roditelji, a sada mnogi od nas, spojila je očito nekoliko generacija na koncertu – od prosijedih glava do onih koju su se tek upoznali s bogatom listom hitova slavnih engleskih „gotičara“.
Nakon predgrupe The Twilight Sad, koju sam unatoč dobrim kritikama propustila, na scenu se popeo Robert Smith s bendom kojeg čine vrhunski i iskusni glazbeni majstori i odveo nas na dugo emocionalno putovanje – od beskrajne tuge novih, još neobjavljenih pjesama do veselja u hitu Friday, I’m in Love.
Koncert je započeo s Alone, jednom od njihovih novih stvari koje su fanovima bile uglavnom nepoznate, no ta ih činjenica nije spriječila da uživaju u bajkovitom početku gdje se već vidjelo da će ovo biti sasvim posebna večer. Nakon nje, atmosfera je dodatno ugrijana hitom Pictures of You s njihovog najpoznatijeg albuma, Disintegration, a onda se slagao red poznatijih i manje poznatih ili sasvim novih, neobjavljenih pjesama. A Robert Smith sa svoje 63 godine stajao je, kao pomalo zbunjen na stageu i svojim glasom, jednako dirljivim kao na prvim albumima, oplakivao sve svoje i naše ljubavi i živote. Na prvom su dijelu koncerta posebno jako odjeknule Lovesong i A Forest koje je publika ispratila s oduševljenjem, baš kao i zadnju u nizu, nepoznatu, ali dojmljivu Endgame.
Publika je, nakon ovakvog završetka, tražila još, i dobila još – ne jedan nego dva bisa. Prvi, mračan, u kojem su nas ‘zakucale’ Prayers for Rain i zadnja One Hundred Years dodatno pojačana crno-bijelim ratnim snimkama.
Stari majstor Robert Smith odlučio je ne poslati nas kući depresivne pa je najbolje i najveselije ostavio za sam kraj. Od velikog hita Lullaby, preko Close to Me i In Between Days do zadnje Boys Don’t Cry pjevalo se u Areni iz sveg glasa. Teško da je s koncerta itko otišao nezadovoljan – The Cure su priuštili sjajnu večer svima, od onih koji su ih čekali desetljećima do onih poput mene kojima je ovo bio jedan od prvih koncerata ikad.
Ostavi komentar